U doba mletačko-turskih ratova, osobito tijekom kandijskog rata (1645-1669) i morejskog rata (1648-1699), vode se u Bukovici i Ravnim kotarima velike bitke, koje s prekidima traju gotovo pola stoljeća. Nadiranje Turaka ima za posljedicu velike migracije stanovništva. U izvještajima generalnih providura Dalmacije senatu Mletačke republike često se spominje ime harambaše Janka Mitrovića (1613-1659) , oca Stojana Jankovića. Spominje se njegovo učešće u obrani Šibenika od turske navale 1647., za isticanje u kandijskom ratu zaslužuje mjesečnu nagradu, potvrđuju se njegove zasluge u ratovanju u Lici i Krbavi, kod Duvna i Grahova, te se naziva glavnim poglavicom Morlaka – “capo principale di Morlacchi”.

O ratničkim podvizima njegova sina Stojana Jankovića (1635-1687) →portret pišu ne samo izvještaji providura nego i narodne pjesme, Ropstvo Janković Stojana (proveo je 14 mjeseci zatočen u Carigradu), Ženidba Janković Stojana (pjesma je inspirirala spjev velikog francuskog pjesnika Lamartina Pad anđela). Stojan je za ratničke zasluge nagrađivan mletačkim ordenima, zemljišnim posjedima i prihodima, no isto tako jedno vrijeme provodi u internaciji u Veneciji, zatočen zbog veza s buntovnim bratom Ilijom.

Najmlađi brat Jankovića, Zaviša (1649-1702), vodio je ratne pohode na Liku i Bosnu, učestvovao u svim većim bitkama Morejskog rata, a posebno se istakao u osvajanju tvrđava Knina i Sinja, gdje je i ranjen. Godine 1696. Republika mu dodjeljuje titulu kavalira Sv. Marka. Bio je i poslovan čovjek s imanjem, mlinovima, kućama i dućanom, mnogo ornih volova, a pred kraj života kupio je i pola otoka Oliba. Stojne kuće imao u Biljanima Gornjim. Njegov sin Ilija i potomci mu dobili 1705. od Venecije titulu konti. Njegova kći Jelena udala se za grčkog potpukovnika Todorina Dede, koji je ponio ime Jankovića i titule.

Ilija Dede Janković →portret (1818-1874), posljednji je muški potomak Jankovića. Pravo je diplomirao u Padovi, pisao je pjesme, putopise, kulturološke i filozofske rasprave, o seoskom gospodarstvu, recepte za jela i pića, o političkim pitanjima (korespondencija sa Stossmayerom). Poznavatelj više jezika, prevodio je s talijanskog, francuskog i ruskog jezika. Sekretar kneza Jankovića za svog učiteljevanja u Islamu je Simo Matavulj, kojeg konte uči francuski i upoznaje s talijanskom i francuskom literaturom iz bogate biblioteke Jankovića.

Vladimir Desnica (1850-1922) rođen je u Obrovcu u obitelji trgovaca i posjednika. Studirao je medicinu u Padovi, trideset godina je predsjednik općine u Benkovcu, gdje poduzima niz korisnih inicijativa za gospodarski i kulturni napredak tog kraja. Poslanik Carevinskog vijeća u Beču. Njegova žena Olga je bila kći konte Ilije Dede Jankovića, posljednjeg muškog potomka Jankovića. Tako je Vladimir dobio u miraz veliko imanje i dvorac Jankovića u Islamu Grčkom. Imanje u Islamu nasljeđuje stariji sin Uroš.

Uroš Desnica (1874-1941) doktorirao je pravo u Beču, bio je narodni poslanik, potpredsjednik vlade i povjerenik za pravosuđe u zemaljskoj vladi za Dalmaciju. Njegova žena Fani je iz stare bokeljske obitelji Luković.

Vladan Desnica