Etnografska zbirka u staroj kužini raznovrsna je zbirka predmeta koji su se tijekom duge povijesti ovih prostora koristili u svakodnevnom životu. Primarno, zbirka se sastoji, kako joj i samo ime implicira od predmeta koji su se upotrebljavali u prostorima kuhinje za pripremu hrane. Međutim, među mnogobrojnim predmetima mogu se pronaći i oni koji nisu bili njezin sastavni dio.

Samo poimanje prostora kuhinje danas je izmijenjeno u odnosu na njezinu nekadašnju ulogu u svakodnevnom životu. Prostor kuhinje danas promatramo kao radnu jedinicu, a vrijeme provedeno u njoj reducirano je na vrijeme potrebno za spravljanje hrane. U prošlosti, prostor kuhinje imao je višestruko značenje i bio je centar zbivanja, središte okupljanja, i simbol obitelji. Kuhinja kao glavna prostorija imala je svoje karakteristično uređenje koje se u određenoj mjeri razlikovalo po regijama i lokalitetima što je vidljivo u različitim aspektima poput razmještaja pokućstva, materijalima od kojih su predmeti izrađeni, nazivlju i drugom.

Tradicionalno, glavni i najvažniji dio kužine čini ognjište koje se ispočetka dok su kuće bile jednoprostorne nalazilo na samom središtu kako bi ju jednako zagrijavalo. Kasnije, razvojem i dogradnjom prostorija dolazi i do premještanja ognjišta koje se sada seli na pregradni zid zadržavajući funkciju zagrijavanja zajedno s peći koja se nalazi s druge strane istog zida. Osim toga, ognjište se može naći i uz vanjski zid kuće iako rjeđe nego ranije navedeni primjeri. Samo ognjište uglavnom je nisko ili povišeno na svega 30 do 40 ili ponegdje 80 centimetara od poda. Ognjište u donjem dijelu ima otvor za pohranu drva. Iznad tog otvora nalazi se ploča na kojoj se vrši priprema hrane uz pomoć veriga, lanca o kojem visi kotlić i samog kotlića. Iznad svega uzidana je napa, odvod dima građen u obliku piramide ispod kojeg se nalazi škancija, drvena polica za odlaganje kućanskih predmeta. Osim škancija ispod nape i na zidovima, za odlaganje i spremanje kuhinjskih predmeta koristila se i ponara, polica u obliku udubina u zidovima te čivije, klinovi zabijeni u pukotine zida o koje su se vješali različiti predmeti. Osim navedenoga važna je bila i drvena škrinja, kašun, u kojoj su se skladištile namirnice poput brašna, a koja je bila ravnog pokrovca i ukrašena reljefnom rezbarijom ili bojom. Obvezni inventar kužine bio je i stol sa stolicama gdje su ukućani objedovali.

Kužina, u kojoj se nalazi i sama zbirka u staroj kužini je prostorija polukružnog (bačvastog) svoda koja se u pojedinim svojim obilježjima razlikuje od tradicionalne jadranske kužine. Pod kužine popločan je kamenim pločama, a komin se nalazi na središnjem dijelu vanjskog zida s otvorom za skladištenje drva iznad kojeg je polukružna udubina, kako bi se rukom moglo dosegnuti do samog kraja spremišta, te uzidanom napom piramidalnog oblika ispod koje se nalazi drvena škancija. Ispred komina još se nalazi prijeklad izrađen od metala za skladištenje ožega i vatralja također metalnog pribora za razmicanje i prenošenje žeravice. Desno od samog ognjišta i na njega naslonjena nalazi se šamotna peć koja je po svemu sudeći dograđena nešto kasnije, a njezina funkcija bila je i zagrijavanje ostatka kuće što se vršilo kroz malena vrata, ždrulo, vidljiva u donjem dijelu pregradnog zida. Na samom središtu prostorije, na stropu nalazi se svjetlarnik, prozor namijenjen za prirodno osvjetljavanje cijele prostorije ispod kojeg se nalazilo i izvorno nisko ognjište. Osim svjetlarnika na stropu su uočljive i kuke o koje se vješalo posuđe za kuhanje, osobito kotlići. U kužini se još nalaze tri škancije raspoređene po bočnim zidovima prostorije i ponara, polica u obliku udubljena u zidu u kojoj se nalaze izloženi porculanski tanjuri, pjati, te klupa ispod koje su ćupovi, posude za skladištenje tekućine i hrane. Nasuprot komina, prislonjena uz zid nalazi se škrinja, kašun, s plavo ukrašenim stranicama koja je služila za skladištenje namirnica, prvenstveno brašna koje se iz nje vadilo s pomoću lopatice, velike drvene udubljene alatke.

U kužini pronalazimo i manje predmete, kuhinjske potrepštine koje su služile za spremanje i serviranje hrane. Najvažniji element za pripremu hrane dakako bio je kotlić koji dolazi u raznim oblicima i dimenzijama, a ovdje pronalazimo kazan − veći od metala izrađeni kotlić koji se je vješao iznad ognjišta pomoću komoštre/verige − metalnog lanca, a koji je porijeklom osmanske ostavštine te bronzin, nešto manji kotlić talijanske ostavštine koji se nije vješao već se postavljao na tripije odnosno tronožno postolje koje je stajalo iznad same vatre ili žege i omogućavalo polagano kuhanje. U kužini se još nalaze i dva škipa (kopaonice), drvena korita za mijesiti kruh te soljenka, poveća pravokutna, drvena kutija za skladištenje soli te drugi pribor poput vage, daske za rezanje ili pak različitih oblika i veličina kalupa za kolače i onih karakterističnih za kuglof kao dio austrijske ostavštine. Karakteristične su i raznovrsne drvene varjače za miješanje te lopar, velika drvena podloga s drškom kojom se kruh stavljao u peć. Osim primarno kuhinjskih pomagala, nalaze se u staroj kužini još i sjekač za duhan potom sumpreš, glačalo koje se punilo žeravicom, scaldaletto odnosno grijalice kojima su se grijali kreveti, a koje su se također punile žeravicom, nekoliko preslica i vretena te porculanski prijenosni umivaonik. Važni su i predmeti za pripremu i služenje kave poput džezve, koguma, ibrika i drugih te fiorentine kao prijenosne svjetiljke.

Zbirka u staroj kužini prikazuje predmete koje su koristile generacije obitelji Janković-Desnica, predmete kakvi su se koristili tijekom prošlosti na ovim prostorima i kakve danas više ne pronalazimo u upotrebi, što je u skladu s promjenama društvenih okolnosti. Već samim time zbirka predstavlja važan izvor informacija o tradicijskom načinu života ovog prostora i okolnostima u kojima se on odvijao. Važnost ranije istaknutog porijekla pojedinih predmeta poput primjerice avana koji je došao iz osmanskog kulturnog utjecaja, potom fiorentina kao tradicionalnih talijanskih svjetiljki ili pak austrijskog kalupa za kuglof i onih drvenih izrađenih upravo na ovom prostoru poput prakljača jest u prikazivanju slojevitosti i složenosti životnih prilika. Dakle zbirka prati mijene državnih vlasti ovih prostora i njihovih kulturnih utjecaja.

Kužina, također svjedoči i prilikama koje su vladale u samoj obitelji Janković-Desnica i njihovom društvenom statusu, što je vidljivo u razmještaju pokućstva, materijalima od kojih su pojedini predmeti izrađeni te njihovoj brojnosti. O veličini samog imanja svjedoči i dogradnja peći i korištenje ždrula za loženje i grijanje svih prostorija kuće na način da se one ne opterećuju pećima već da postoji sustav grijanja koji je skriven u kuhinji. Porculanski tanjuri izloženi su na dva mjesta u kužini, jednoj škanciji na zidu desno od komina i nedaleko nje ponari koja je dodatno ustakljena. Takvi porculanski pjati, tanjuri nisu se koristili prilikom objeda već su imali reprezentativnu ulogu. Tome u prilog ide i ognjište, odnosno komin povišen na razinu od jednoga metra kako prilikom spravljanja hrane ne bi dolazilo do saginjanja. Također ni brojnost predmeta koji se nalaze u kužini nije u skladu s tradicionalnim prilikama pa stoga nekoliko različitih veličina i modela te materijala izrade kotlića ukazuje na to kako je obitelj Janković-Desnica bila u mogućnosti pratiti trendove svoga vremena.

Dakle, već iz same etnografske zbirke u staroj kužini koja je tek dio kompleksa imanja Janković-Desnica mogu se iščitati promjene društvenih okolnosti tijekom povijesti, mijene državnih vlasti, širenje kulturnih utjecaja te naposljetku društveni status samih vlasnika imanja. Stoga zbirka, osim što predstavlja afektivnu poveznicu sadašnjih generacija obitelji sa svojim predcima, ujedno predstavlja i važan izvor informacija o tradiciji života te svjedočanstvo prošlosti.

Nakon što se 1950-ih godina stara kuhinja prestala koristiti za prvotnu namjenu, Vladan Desnica je u njoj uredio etnološku zbirku, koja se postepeno dodatno popunjavala starim i isluženim predmetima koje su donosili stanovnici sela.

Ostali predmeti iz zbirke
Burilo
Cjediljka
Geviht
Gargaše / grebeni
Grotac
Kaca
Kacol
Kondir
Mačeta
Mlin za meso
Mazinin
Ožeg
Pokrivala
Porculansko posuđe
Pržanj
Pumpa za vodu
Stalak
Stucka
Susak / bukara
Svijećnjak / čirjak
Škanjel
Škare
Teća
Žrvanj

Vanesa Sikora

Izvori i literatura:

Basarir, S. 2005. A comperative study on design of turkish coffee brewing machines for self-service: “telve”, “kahwe” and “gondol”. Izmir: Institute of Technology.

Etnografski muzej, Zagreb.

Gavazzi, M. 1978. Vrela i sudbine narodnih tradicija. Zagreb: Liber.

Gavazzi, M. 1993. Baština hrvatskog sela. Zagreb: Biblioteka običaji.

Inal, A. i Dalkilic, N. 2022. Documentation and Sustainability of Construction Techniques for the Protection of Cultural Heritage: Kitchen Hearths and Chimneys in Traditional Diyarbakır Houses. Dicle University Journal of Engineering 13(1): 127-137.

Usta, B. E. i Çakır, E. A. 2020. A Study on the traditional usages of woody plantsin Derdin village / Düzce (Turkey). Eurasian Journal of Forest Science 8(3): 221-243.